Zevsova statua

Ovaj kip je bio postavljen u Zeusovom hramu dorskoga reda u Olimpiji na zapadnoj obali danasnje Grcke, oko 150 km od Atine.

Stari Grcki kalendar pocinje s odbrojavanjem godina od 776. godine prije nove ere za kad se smatra da su pocele Olimpijske Igre. Za vrijeme Olimpijskih Igara bio je proglasavan i “sveti mir”. Grcke Olimpijske Igre su se odrzavale u Olimpiji na svetom mjestu gdje se nalazi grob i zrtvenik Pelopa (po kojem je Peloponez i dobio ime). Prema mitu, Olimpijske Igre je utemeljio Heraklo u cast Zevsove pobjede nad Kronom. Olimpijske Igre su trajale pet dana i odrzavale su se svake cetvrte godine u julu i avgustu.

U Zevsovu cast je bio sagradjen i velicanstveni hram u dorskom stilu. Konstruisao ga je Libon i izgradjen je oko 450. godine prije nove ere. No, pred rastucom moci Grcke hram nije izgledao dolicno raskosan. Bile su potrebne preinake; rjesenje: velicanstveni kip. Ta sveta zadaca bila je povjerena Fidiji, atinskom kiparu.

O Fidijinom se zivotu ne zna bas mnogo. Ali sigurno se zna da je bio Periklov prijatelj. Otac mu se zvao Harmid i imao je brata takodje kipara. Poslije 465. godine p.n.e. posvetio se kiparstvu i stvorio mnoga nenadmasna djela izmedju kojih su Atena Partenos i Zeus Olimpijski.

Fidije je Zeusa gradio izmedju 456 - 447. godine p.n.e. Pomagali su mu njegovi ucenici. Fidije je vec savladao izradjivanje kolosa u hriselefantinskoj tehnici. Tijelo kipa je bilo suplje. Lezalo je na potpornim gredama, bilo je od drveta i vec sasvim izrezbareno. Na to se lijepila slonovaca i zlato; slonovaca u tankim plocicama koje su se jos tople lijepile na otkrivene dijelove tijela; a zlato u listicima oblikovanim posto se ohladi. Zatim su se prikucavali na drvo. Neophodan je bio tacan proracun velicine uglacanih listica jer je i najmanji nagib zahtijevao veliko iskustvo. Moralo se voditi racuna da listici tacno prianjaju jedan na drugi kako se savovi ne bi vidjeli (da bi se na taj nacin stekao utisak cjeline). Umetanje dragog i poludragog kamenja pojacavalo je sjaj ociju i cinilo bogatijim izvjesne dijelove ukrasa. Mogu se samo zamisliti umjetnikove teskoce pri izradi tako slozenog rada, koji je pored kiparskih zahtijevao i draguljarska znanja. Osim toga, nakon sto je kip bio zavrsen, trebalo ga je brizljivo cuvati da ne bi spojevi otkazali, da se ne bi dijelovi odvojili ili potamnili. Trebalo je paziti da stakori ili mravi ne napadnu kostur. Vec od samog njegovog postavljanja pribjegavalo se predostroznostima: tlo se polijevalo vodom ili uljem da se ne bi osusilo ili raspuklo.

Kad je kip bio dovrsen, jedva da je stao u hram. Strabon je napisao: “...iako je sam hram veoma velik, kipar je bio kritikovan sto nije precizno odredio proporcije. Iako je Zeus prikazan u sjedecem polozaju, glavom je doticao strop, tako da se stice dojam da, ako bi se Zeus pomaknuo, srusio bi krov hrama.” Strabon je bio u pravu, samo sto Fidije nije bio kritikovan, nego hvaljen. Bas taj utisak velicine cini statuu velicanstvenom. Taj utisak da se kralj bogova moze ustati i srusiti krov hrama fascinirao je kako pjesnike tako i kipare.

Zeusovo postolje je bilo 6,5m siroko i 1m visoko. Sam kip je bio visok 13m (visina danasnje cetverospratne zgrade). Kip je bio tako visok da su posjetitioci opisivali tron vise nego sam Zeusov lik. Presto na kome je sjedio Zeus bilo je izradjeno od sjajne bijele slonovace i crne ebanovine ukrasene zlatom, gemama i reljefima. Tu su bile predstavljene mitoloske scene i legende, motivi sa olimpijskih takmicenja, ljudske i zivotinjske figure. Na naslonima za ruke i ledja vodile su kolo krilate Nike i Hore. Tu su bile prikazane i zagonetne sfinge. Na sirim povrsinama Zeusovog prijestolja prikazana su znacajna djela Heraklova, a pored njih tragedija Niobida te scene iz borbi s Amazonkama. Na postolju je prikazana i Afrodita kako se radja iz morskih dubina.

Izgled Zeusa poznat nam je i po novcu Elide iz doba cara Hadrijana. Izvjesnu predstavu o Zeusu daje i glava koja se cuva u muzeju u Dresdenu, ali koja prije ukazuje na Fidijinu skolu, nego na Fidiju. Slicne podatke pokazuje nam i Fidijina glava u Bostonu. Na osnovu ovoga, predstava o Zeusu iz Olimpije svodi se na podatke sacuvane u pisanim antickim izvorima.

Zeus je u desnoj ruci drzao figuru boginje pobjede Nike, a u lijevoj zezlo vrhovnog boga ciji je simbol orao, kao kralj ptica, sirio krila na vrhu tog zezla. Zezlo je bilo napravljeno od skupocjenih metala, ukraseno dragim kamenjem. Glava bozija bila je ukrasena vijencem od maslinovih grancica. Otkriveni dijelovi tijela, osim brade i kose koje su bile od zlata, izradjeni su od slonovace. Plast, koji se sa lijevog ramena spustao prema trbuhu i nogama ostavljajuci nagim snazno poprsje, bio je od finog zlatnog lima. Od zlata su bile i sandale kao i neke figure na trnu i podnozniku na kojeg su se oslanjale noge vrhovnog boga.

I od ovog cuda su ostale samo legende. Jedna od njih kaze da je Fidije, kada je zavrsio i postavio kip na za to odredjeno mjesto, usao u hram. Podigao je glavu prema Zeusu i pitao: “Jesi li zadovoljan, Zeuse?”. Zacuo se udarac groma i mramorni pod se zatresao tamo gdje je stajao kip. Cini se da je to bio odgovor: “Da.”.

● Nazad ●